< POČETNA / PROGRAM

 

PROŠIRENJE UNIJE

Politika koja se protivi proširenju jest ili ksenofobna ili se plaši desnice u vlastitoj zemlji. Oni koji su protiv imigranata, protiv jačanja Evrope, za neki imaginarni suverenizam – to su isti oni koji šire predrasude o Balkanu kao nekom „tamnom vilajetu“ u kojem žive „barbari“. Dužnost je lijevo-liberalnih snaga da se suprotstave širenju mržnje i politici stigmatizacije.

Antiimigrantska je retorika vrlo slična antibalkanskoj, a obje se temelje na širenju straha od islama i muslimana. Na to su se, u slučaju naših prostora, još „nakalemile“ predrasude prema Srbima, nastale devedesetih godina. Tako da se, kad se obje ove komponente uzmu u obzir, stvara javno mnijenje koje se protivi proširenju. Tome se možemo suprotstaviti samo upornom transformacijom naših zemalja, a onda i organiziranim pokušajem da se slika o nama promijeni preuzimanjem odgovornosti svih progresivnih društvenih aktera.

SDSS je odgovornost za društvenu promjenu u Hrvatskoj preuzeo svojim osnivanjem, i to prije svega odlukom da Srbi u Hrvatskoj neće biti objekt, već subjekt političke borbe. Ovo dugogodišnje iskustvo najbolja je preporuka za razumijevanje proširenja ne samo kao interesa susjednih zemalja nego i interesa same Evropske unije.

Evropa je i Balkan.

 

ANTIFAŠISTIČKA EVROPA

Evropska unija zajednica je država nastala uslijed zaprepaštenosti Starog Kontinenta nad obimom i dalekosežnošću zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu. Otklon od fašizma u ekonomskoj obnovi najsnažnijih država postao je okvir rasta Unije u hladnoratovsko doba. Maršalovim planom rasla je prije svega zapadna Evropa, dok je tadašnja Jugoslavija sa svojim maršalom i državnim uređenjem baštinila „domaći“ antifašistički otpor osvajačima i režimu NDH-a. Na krilima tog otpora nastajala je jugoslavenska moderna. Do danas su progresivnost i antifašizam ostali u trajnoj sprezi. Evropska unija, kao prije mnogo godina, i dalje puca na istim neuralgičnim mjestima nacionalnih država koje nisu u stanju braniti svoj fiskalni suverenitet inzistirajući stoga na onom teritorijalnom. Granice su opet važnije od ljudi, koji na njima čekaju gonjeni najtežim životnim okolnostima.

Mi, u SDSSu, smatramo da je svođenje Evropske unije na tržišta radne snage i novca te na upravljanje granicom, put u nove oblike fašizma koji zasigurno vode u raspad. Bez antifašizma kao početka i kraja političkog djelovanja nije moguće boriti se za ljudska prava, uključujući prava manjina, u Hrvatskoj i Evropi. Upravo zato Evropski parlament treba ljude koji razumiju što znači biti prezren i diskriminiran kao i što znači tome se suprotstaviti.

Evropa je i pobjeda.

 

EVROPA MANJINA

Pojam se Evropljanina ne podrazumijeva. U stalnom je postupku izgradnje i razgradnje. To je posljedica uzajamnih odnosa članica Evropske unije. Neke su „evropskije“, dok su neke i dalje članice drugog reda. Evropsko samorazumijevanje utemeljeno je u borbi protiv teritorijalnih pretenzija, svijesti o geopolitičkom naslijeđu kolonijalizma i pobjedi u Drugom svjetskom ratu. Evropsko bogatstvo počiva na kolonijalnom trajanju Starog Kontinenta, čime se biti Evropljaninom definira i redefinira u odnosu spram sviju onih kojima su evropske politike oduzimale povijesnost, jezik i autohtonost. Zato je jedina moguća Evropa – Evropa manjina. Zato je jedina moguća evropska kultura – kultura Drugog.

Odrastanje u uvjetima ranjivosti uslijed pripadnosti manjinskim grupama prilika je da se na teži način razumije društvena nepravda, kako iz aspekta etničke diskriminacije tako iz aspekta klasne uvjetovanosti svakodnevice. Manjinama je mnogo teže ostvarivati svoja ljudska prava. Slobodno kretanje, pravo na obrazovanje na materinjem jeziku i pismu, pravo na dom i pravo na slobodu govora samo su neki od mnogih aspekata borbe koju SDSS-ovi aktivisti i aktivistkinje jako dobro razumiju. Evropski parlament treba ljude s takvim političkim i životnim iskustvom.

Europa je i manjinska.

 

PRVI SRBIN U BRISELU

Srpski narod u Hrvatskoj bilježi dugu povijest staranja za vlastiti identitet, ali i za dobrobit društva u kojem živi. Prečanski Srbi stasavali su i socijalizirali se drugačije od sunarodnjaka u matičnoj državi. Zato i danas, koliko ih god manje bilo, čine dodanu vrijednost društvu i hrvatskoj politici.

Danas, 2019. godine, više je neprilika nego prilika društveno-politički štititi prava i zagovarati interese srpskog naroda, kako u Hrvatskom saboru tako i u gradovima i općinama ili županijama. Na svim ovim razinama rastu i osnažuju se SDSS-ovi, Prosvjetini, SNV-ovi te mnogi drugi aktivisti i aktivistkinje kojima je rizik i nošenje s nepravdom u primarnom opisu đelovanja. U takvim uvjetima nadmetanja s okolnostima, daleko nadmoćnijim, nastaje novi tip političkog đelovanja koji istovremeno podrazumijeva čitav niz praktičnih i zagovaračkih umijeća. Jednako je važno odvesti starijeg sugrađanina doktoru kao što je važno ne gubiti strpljenje u borbi za struju u mnogim srpskim selima s institucijama poput HEP-a.

Prvi Srbin u Briselu stoga može značiti novu snagu koja uključuje terensko i pregovaračko iskustvo, ali koja istovremeno ne proizilazi iz koncepta nacionalne države, već iz kritike tog koncepta. Bili vi Srbin iz Hrvatske ili Hrvat iz Dablina – Evropa vam mora biti kuća svuda i jednako.

Kako je biti Srbin u Briselu?